Home Vijesti

Kerry Kennedy za Klix.ba: Sarajevo može naučiti svijet o tome šta se desi kad se sve raspadne

Kerry Kennedy, kćerka bivšeg američkog senatora Roberta F. Kennedya i nećakinja nekadašnjeg predsjednika SAD-a Johna Kennedyja prethodnih dana boravila je u Sarajevu.Kerry Kennedy, kćerka bivšeg američkog senatora Roberta F. Kennedya i nećakinja nekadašnjeg predsjednika SAD-a Johna Kennedyja prethodnih dana boravila je u Sarajevu.Razlog posjete predsjednice “Robert F. Kennedy Fondacije za ljudska prava” glavnom gradu BiH je konferencija “EU budućnost Zapadnog Balkana i ljudska prava” koja se održala u organizaciji Fondacije društva zajedničkih vrijednosti.U velikom intervjuu za Klix.ba američka aktivistica za ljudska prava Kerry Kennedy govorila je o utiscima o Sarajevu, svom ocu, ljudskim pravima, ali se osvrnula i na činjenicu da u 2019. godini u Bosni i Hercegovini postoji fenomen “dvije škole pod jednim krovom”.Vaš otac Robert Francis Kennedy bio je poznat kao najbliži savjetnik svog brata, američkog predsjednika Johna Kennedyja. Obojica su završila tragično. Kako gledate na životni put svog oca, a isto tako i Johna Kennedyja i vjerujete li da imate nasljedan instinkt za borbu protiv kriminala i poštivanja ljudskih prava?Kada je stric John bio predsjednik govorio je da mu je najveći cilj da prekine rat i održi mir. To je i uradio tokom berlinske krize i u mnogim drugim situacijama širom svijeta gdje su ga slali Pentagon i vojska.Danas se mnogo ratuje. On je znao kako je destruktivna moć ratova jer je bio u Drugom svjetskom ratu i Japanci su mu raznijeli brod, a on je morao spašavati svoje ljude. Mislim da je bio uzor u svojoj viziji budućnosti i posvećenosti životu.Najpoznatije riječi koje je izgovorio tokom svoje inauguracije bile su: “Nemojte pitati šta vaša država može uraditi za vas, već šta vi možete uraditi za svoju zemlju”. Ali, rijetki se sjećaju šta je rekao poslije toga, a to je: “Dragi moji građani svijeta, ne pitajte šta Amerika može uraditi za vas, već šta svi možemo uraditi zajedno da unaprijedimo slobodu čovjeka”. Razmislite o tome. Mislim da se trebamo vratiti toj viziji da cijeli svijet sarađuje kako bi unaprijedio slobodu, pravdu i mir.Moj otac Bobby preminuo je kad sam imala samo osam godina. Bili smo vrlo bliski i od ranog djetinjstva u mene je usadio važnost pravde, a posebno rasne. Sjećam se kada sam naučila da vežem pertle, kada bih obula jednu cipelu, gledala bih da pertle svežem prvo na drugoj. Nisam željela da favorizujem jednu u odnosu na drugu. Te vrijednosti smo naslijedili vrlo rano i zaista sam blagoslovljena što sam mogla provesti život poštujući ih. . I.Š.. Prvi put ste u BiH. Koliko je važna ova posjeta i kakvi su bili vaši prvi utisci u Sarajevu?Moju prvu posjetu je organizovao Zlatko Lagumdžija. Ovdje smo kako bismo razgovarali s ljudima širom Sarajeva o obrazovanju u polju ljudskih prava, o važnosti da studenti uče o toj temi i da je zagovaraju, kao i da povećavaju emocionalnu inteligenciju. Razgovarali smo sa predsjednikom, gradonačelnikom, zamjenikom gradonačelnika i mnogim drugim liderima.Kako gledate na činjenicu da u 2019. godini u Bosni i Hercegovini postoji fenomen “dvije škole pod jednim krovom” i da djeca odrastaju u okruženju različitih podjela?Vidim to kao izazov, ali nisam sasvim iznenađena jer sam u zemljama širom svijeta gdje je dolazilo do sukoba vidjela da se to osjetilo u obrazovnom procesu godinama pa i decenijama poslije. Ljudi znaju da taj problem ovdje mora biti riješen.Ono što me u Sarajevu posebno dojmilo je kontrast. Vi u pet minuta šetnje možete vidjeti džamije, crkve i sinagogu. Ljudi žive i rade zajedno, razumiju se, a tu su se desile podjele koje su dovele do rata, nepravde, boli i ljutnje. Ovakvi problemi nisu svojstveni samo Sarajevu, već se sve više dešavaju širom svijeta, ali Sarajevo ima čemu naučiti ostatak svijeta – kako živjeti zajedno i šta se desi kad dozvolite da ojačaju podjele.Prošlo je gotovo 25 godina od rata u Bosni i Hercegovini. Segregacija u školi, zapošljavanje, radno mjesto i netolerancija uzrokovana nacionalnim podjelama u mnogim drugim segmentima života u BiH. Kako se nositi sa takvim pojavama?Prvi korak je prepoznavanje problema. Drugi je da se njime počnete baviti. Ljudi mogu uraditi mnogo toga kroz rad sa učiteljima, kroz obrazovni sistem i donijeti promjene novim generacijama. Mnogo je načina da se pozabavite tim problemima – kod kuće, u porodicama, što je vrlo važno, na radnim mjestima, da se pobrinete da svuda postoji raznolikost, također i u oblasti osnaživanja žena jer će i to donijeti više pravde i mira.Vaš rad je usmjeren između ostalog i na ženska prava, posebno na pitanja kao što su silovanje, seksualno zlostavljanje, nasilje i diskriminacija ženskog spola. Koja je vaša poruka ženama u BiH, od kojih su mnoge prošle sve ove krvave ratove?Prvo im želim reći da su cijenjene. Uprkos traumama kroz koje su prošle, one su kompletne ličnosti. Mislim da je za ljude najvažnije da to shvate kad se pogledaju u ogledalo. Za žene je također važno da o problemima pričaju međusobno, sa kćerkama, majkama, suprugom, u zajednicama, da govore o tome šta im se desilo. Razlika između heroja i žrtve je u aktivizmu. Morate se sabrati i reći šta je dozvoljeno, a šta nije. U takvom društvu želite da vaša djeca žive. . I.Š.. Političari u BiH stalno pozivaju na poštovanje ljudskih prava i vladavinu zakona. Međutim, podaci o korupciji u našoj zemlji kažu da je borba protiv ovoga na vrlo niskom nivou. Čemu se građani mogu nadati i šta može biti prekretnica?Ljudi moraju imati viziju budućnosti, kako će ona izgledati i shvatiti da bez rješavanja problema nasilja nad ženama nećemo riješiti ni problem korupcije niti etničke podjele. Sve je to povezano i zajednički se treba rješavati istovremeno. To je povezano i sa odgojem budućih generacija koje naprimjer u školi neće željeti da slušaju šale o drugim narodima, koje će reći: “Ne ponašaj se tako prema mojoj sestri” ili pozvati na razgovor nekoga ko im maltretira prijatelja.Da li bi se ljudska prava, mir i sigurnost građana u BiH mogli garantovati ulaskom u Evropsku uniju i NATO?Mislim da je vrlo važno za ovu zemlju da se pridruži NATO-u i Evropskoj uniji. To je važno za BiH, ali možda je i važnije za EU da ima tu čast da u svom sastavu ima jednu takvu zemlju. Ovdašnji ljudi su snalažljivi, kreativni, preživjeli su rat, znaju kako učiniti da stvari funkcionišu i u najgorim uslovima, edukovani su, ovdašnje poslovne škole su među najboljima u regionu, a Sarajevo može naučiti svijet o suživotu, ali i tome šta se desi kad se sve raspadne. Ipak, probleme ove zemlje neće riješiti vanjske organizacije ili unije već ljudi koji tu žive. Svi koje sam ovdje upoznala, u toku moje kratke posjete, posvećeni su kreiranju mirnije budućnosti grada i države. Odlazim puna nade i optimizma i mislim da ste u dobrim rukama.